zeljkovo
29.09.2006., petak
Kratomanska paranoja
priča o cezarimaMoć je mogućnost utjecaja neke osobe na odluke grupeVođa je član grupe koji ima najveće moći, utječe najviše na odluke grupeLouis de Saint Juste:"Svaka vlast korumpira", lord Acton:"Apsolutna vlast apsolutno korumpira" Cezarizam označuje kad se neki vođa, nakon pobjede njegove opcije, počinje ponašati sve više kao despot, apsolutist, i to prekriva demokratskom fasadom. Zbog utjecaja poltronizma i kratomanske paranoje svoje savjetnike i kolege počinje progoniti. Ime ove pojave dato je po Juliju Cezaru (102.-44. pr. Kr.), koji je s Pompejem i Krasom organizirao prvi trijumvirat, u antičkom Rimu, s ciljem da se obori vlast senata. Kras je umro a Cezar se okreće protiv Pompeja dok ga nije pobjedio. Najpoznatiji cezari u povijesti su August, Robespiere, Napoleon, Hitler, Staljin. Sve ih karakterizira psihološki nastanak cezara, kratomanska paranoja i čistke. Ova pojava ima osnovu u psihološkim osobinama ljudi. Osjećaj mesijanstva karakterizira cezara u razdoblju borbe za vlast i vjera u ispravnost vlastitih uvjerenja. Mesijanstvo privlači pristaše oko sebe jer nalaze u njemu oslonac i inspiraciju. U ovoj fazi cezar sluša njihove savjete i prijedloge. Osjećaj sveznalaštva; kad osvoji vlast oko cezara se sve više okupljaju poltroni koji mu ne osporavaju mudrost, te se u cezaru javlja narcizam i osjećaj sveznalaštva. Istovremeno se javlja osjećaj prezira prema ostalim ljudima, jer za sve , eto, moraju pitati njega. Kako vidi da se bez njega ništa ne može cezar nesvjeno počinje vjerovati da je nezamjenjiv. U tome ga podupiru poltroni, a to povećava njegov prijezir prema ljudima oko sebe. S obzirom da ga se nitko ne usudi kritizirati ili demantirati javlja se osjećaj nepogrešivosti. Nakon svega pojavljuju se posljedice autokratskog cezarizma. Na ljude koji se protive njegovoj "savršenosti" bivaju ušutkani - milom ili silom. Kratomanska paranoja u svijesti cezara izgleda ovako: "Ja sam sveznajuću, nezamjenjiv i nepogrešiv; zbog toga me mnogi mrze, a najviše moji bliski suradnici, koji mi zavide i zato bi mi htjeli oponirati; stoga, bez obzira na njihove zasluge, oni sada ugrožavaju ne samo mene već i "svetu stvar" i zato ih moram ukloniti. Oni koji se samnon ne slažu su izdajice, Jude, oni su protiv istine i napretka i u samom interesu je ukloniti ih". Ignoriranje je najblaži oblik likvidacije. Dojučerašnji kolege se izbacuju iz zasluga i čini ih se što anonimnijima. Ostracizam je davanje poslova ili zaduženja izvan granica svoga "cezarizma". Difamacija je blaćenje osobe iznošenjem poluistina i laži u najgorem svjetlu. Likvidacija je zadiranje i u fizički integritet ličnosti. Kaznenom prijavom nastoji se osobu lišiti slobode ili posla. Uklanjajući neposlušne suradnike, cezar vlada klanjanjem poltrona, koji se bore za mrvice vlasti koje padaju s trpeze velikog cezara. Tako dolazimo i do pojma "malih cezara", "cezaroida" ili "poltrona". Nema cezara bez poltrona niti poltrona bez cezara. U demokratskoj sredini normalni građani gnušaju se poltrona, oni uspjevaju samo u autokratskoj sredini. Ne moraju svi u cezarovoj okolini biti poltroni, ali oni koji to nisu, ubrzo će, milom ili silom, tu okolinu napustiti. Indetifikacija s cezarom jedan je od izvora poltronstva. Čovjeku nije često ni samom jasno da je postao poltron. Piramida vlasti je hijerahijski konstruirana, pa svaki mali cezar odgovara samo cezaru iznad njega, a nema nikakve odgovornosti prema onima ispod njega. Poltron ili mali cezar ne misli svojom glavom. Takvo mišljenje nije preporučljivo ni u kojem cezarstvu. Osnovno je pravilo hvaliti ono što cezar hvali i kuditi ono što cezar kudi. Suzbijanje cezarirma i poltronizma Ukidanje privilagija. Ni veliki ni mali cezari sigurno se ne bi tako grčevito držali vlasti da nije povezana s nizom privilegija. Podjela moći, stara je ideja kojom su se nastojale spriječiti pojave autokratskog cezarizma. Vremensko ograničenje moći. Možda najviše dva četverogodišnja mandata, i neprestano odgovarati kako onima iznad tako i onima ispod sebe. << |
